Vanja Kamalić je Lošinjan koji se dugo bavi distribucijom za jednu talijanske firmu, i nakon godina truda i rada te oduševljavanja talijanskom kuhinjom, 2020. je godine osvanula i prva Mangia, butik talijanskih namirnica od pašta i umaka do salama i sireva. Nije se trebalo dugo čekati i na Mangiu 2 u Tomašićevoj ulici, a ona u Medulićevoj 14 je prošloga tjedna dobila i malog bracu u vidu Paninoteke koja je uređena doslovno s druge strane ulaza, dijeli ih samo haustor!
Sjećanja naviru, dani provedeni u studiranju i opskurnim birtijama na 50 metara udaljenosti kojih više nema (Dragec, Mlinovi Krke), kao i kasnije u Praćki, danas mijenjaju moderni lokali s vrhunskom robom uvezenom iz Italije za što Vanja odgovara svojom glavom, a ideju da Zagrebu fali jedna ozbiljna sendvičerija (ne guglajte, upravo sam izmislio to ime), kojoj se domislio istražujući Italiju uzduž i poprijeko, predložio je starom prijatelju Mariju.
A onda je on već postojećim sendvičima na jelovniku, njih osam, dodao još i svoja dva autorska.
To ne bi bilo toliko zanimljivo da nije riječ o sjajnom Mariju Mihelju, chefu El Tora i Mareda, koji eto ima barem devet života i tri dvojnika i nekako uspijeva stići ama baš sve pa tako i razveseliti ionako ozbiljnu sendvič listu Paninoteke.
I tako se u društvo spianate picante iz Calabrije, špeka iz Trenta, prosciutta, salame finochione (s komoračem, odmah se sjetim one kobase braće Čučković) te vegetarijanskog sendviča, Mihelj ubacio s Il padrone roast beefom (focaccia Genovese, roast beef, gljive porcini, grana Padano, rikola, balsamico krema) i Porchettom (focaccia Genovese, porchetta Trevigiana, krema vrganji, grilani patlidžani, cherry rajčica, rikola).
Skoro me trefio šlog kad sam shvatio da nema alkohola, ali na tome se upravo radi, pa uskoro očekujte prosecco i Aperol spritz, a isto tako će terasu napuniti s par stolova. Za piće su tu talijanske vode, Segafredo kava, Pelegrino gazirani napitci i hladno pasterizirani sokovi Juice box, s najavljenim skorašnjim pojačanjem flote.
Za slatkofile ima čak pet deserata, klasični cannoli i profiteroli, kao i izvrsna torta meringa i rijetko viđen specijalitet na ovim prostorima – Rum baba. Urumašica za odlikaše!
Najbolji dojam mi je osobno ipak ostavio sendvič Selvaggio tartufo (focaccia Genovese, mortadela od vepra s tartufima, burrata, rikola), zbog izvanrednog okusa mortadele, što sam ja sve ove godine jeo, mama, bilo me sram reći da bih ja unutra stavio tanano narezane hrskave kisele krastavce, ali se nisam usudio. Ipak su to talijanski sendviči izvornog okusa i zato uopće nema majoneze u samom lokalu, a naglasci su stavljeni na tradiciju i kvalitetu.
Mangia Paninoteka je zanimljivo, kvalitetno mjesto s lijepom pričom, cijene nisu male (sendviči su 76 kuna, ali imaju skoro pola kile), ali je sve stvarno ugodno i profesionalno. Najbolje od svega je što, kad se zaljubite u neki od proizvoda kao ja u topljenu gorgonzolu i vepradelu – skočite preko puta i kupite za doma! Svaka čast na ideji i hrabrosti i prošećite što prije od Trga prema Britancu!
Cijelu objavu pročitajte na stranici ribafish.com